ŠAPAT MOJIH KORAKA
Teško je biti sam
u svijetu punom ljudi.
Teško je glasno koračati na ulici,
a svako ti se čudi.Onda onako u mraku.
sjediš sam i ako
je napolju već svanula
zora i odavno je dan.Ćutiš i trpiš, jer tako se mora
sa životom se boriš
a tvoja sudbina
postaje sve gora i gora.Koračaš u krug,
a izlaza nigdje nema,
da li ću umrijeti u zabludi
u glavi je dilema.Stotinu ljudi pored tebe prođe
ali, život polako postane siv.
Tako je, kako je – shvati
za svoje grijehe sam si kriv.